Dr. Sharfuddin Ahmed Khan, profesor s renomiranog kanadskog Sveučilišta Regina koji je početkom svibnja održao predavanje na RIT Croatia, govori o digitalizaciji, Industriji 5.0, održivim lancima opskrbe i mogućnostima suradnje između Kanade, RIT Croatia i hrvatske industrije.
Razgovor vodila: Dr. Kristina Sorić, profesorica operacijskog menadžmenta i upravljanja lancima opskrbe, RIT Croatia
Digitalizacija, umjetna inteligencija i održivost više nisu budućnost lanaca opskrbe, već njihova sadašnjost. Tijekom boravka u Zagrebu, kanadski stručnjak za upravljanje lancima opskrbe dr. Sharfuddin Ahmed Khan održao je niz predavanja, susreo se s predstavnicima hrvatske industrije te otvorio prostor za buduće istraživačke i poslovne suradnje između Kanade i Hrvatske. U razgovoru za SCM.hr govori o Industriji 5.0, otpornosti opskrbnih lanaca, ulozi podataka u financiranju te zašto hrvatske tvrtke imaju potencijal za snažniji iskorak prema digitalnoj transformaciji.
Dr. Khan, dobrodošli u Zagreb. Možete li se predstaviti i reći našim čitateljima što vas dovodi u Hrvatsku?
Hvala vam, veliko mi je zadovoljstvo biti ovdje. Izvanredni sam profesor industrijskog inženjerstva na Sveučilištu Regina u Saskatchewanu u Kanadi, gdje također obnašam funkciju zamjenika voditelja studijskog programa. Moje istraživanje nalazi se na sjecištu upravljanja lancima opskrbe, održivosti i digitalizacije, posebno načina na koji tehnologije Industrije 4.0 i 5.0 transformiraju dizajn, upravljanje i evaluaciju lanaca opskrbe. To uključuje istraživanja digitalnih blizanaca, pametnih skladišta, donošenja odluka temeljenih na umjetnoj inteligenciji i održivih modela nabave.
Moj posjet financiran je kroz Mitacs Horizon Europe International Mobility Award, prestižni kanadski program koji podržava stvaranje istraživačkih konzorcija s europskim partnerima. S dr. Kristinom Sorić s RIT Croatia povezao me dr. Dua Weraikat s RIT Dubai, a taj se kontakt pokazao iznimno vrijednim za razvoj ove suradnje.
Tijekom boravka imao sam priliku upoznati i tim tvrtke INVENTARKO, hrvatskog AI rješenja za predviđanje potražnje i upravljanje zalihama za pekarnice, restorane i male proizvođače hrane. Riječ je o izvrsnom primjeru kako domaća tehnologija omogućuje pametnije i podatkovno utemeljene odluke u lancima opskrbe.
Osim formalnog istraživačkog programa, posjetio sam PharmaS i KONZUM, sudjelovao na sastanku Rotary Cluba te održao seminare o digitalizaciji globalne nabave i financiranju lanaca opskrbe, što mi je dodatno približilo dinamično hrvatsko poslovno okruženje.
“Podaci postaju strateška imovina, a održivost jedan od najvažnijih pokretača transformacije lanaca opskrbe”
Spomenuli ste da ste tijekom posjeta obišli PharmaS i Konzum. Kakve ste dojmove stekli o razini razvoja lanaca opskrbe u Hrvatskoj?
Obje organizacije ostavile su snažan dojam. PharmaS posluje uz visoku razinu procesne discipline, što je nužno u farmaceutskoj industriji gdje su regulatorna usklađenost, integritet hladnog lanca i sljedivost ključni elementi. Njihovi sustavi jasno odražavaju tu zrelost.
Kod Konzuma me posebno impresionirao način upravljanja velikom maloprodajnom mrežom na različitim geografskim područjima, uz istovremeno balansiranje centralizirane učinkovitosti nabave i fleksibilnosti lokalne potražnje.
U oba primjera vidio sam organizacije koje su kulturno i operativno spremne za sljedeći korak digitalne integracije. Upravo je ta spremnost najteži preduvjet za izgraditi, a Hrvatska je očito posjeduje.
Posebno je vrijedno istaknuti da su ovi posjeti organizirani zahvaljujući RIT Croatia, što potvrđuje snažnu povezanost institucije s hrvatskom poslovnom zajednicom. Studentima RIT Croatia pristup ovakvim organizacijama kao studijama slučaja i potencijalnim poslodavcima predstavlja stvarnu konkurentsku prednost.
Održali ste seminar pod nazivom “Digitalization: Transforming Global Sourcing & Supply Chains”. Koje su bile ključne poruke?
Seminar se temeljio na tri međusobno povezana koncepta.
Prvi je vidljivost, odnosno način na koji digitalne tehnologije poput IoT-a, RFID-a i analitike u stvarnom vremenu uklanjaju informacijske praznine koje globalnu nabavu čine rizičnom.
Drugi je inteligencija odlučivanja. Umjetna inteligencija mijenja procese nabave iz povremenih odluka temeljenih na iskustvu u kontinuirane odluke temeljene na podacima, bilo da je riječ o odabiru dobavljača, procjeni rizika ili upravljanju ugovorima.
Treći koncept je otpornost. Digitalizacija omogućuje organizacijama modeliranje scenarija poremećaja prije nego što se oni dogode, umjesto reakcije nakon nastanka problema.
Studenti RIT Croatia bili su iznimno angažirani i vrlo pronicljivi. Pitanja o preprekama implementacije za mala i srednja poduzeća te o ljudskim posljedicama automatizacije produžila su raspravu daleko nakon predviđenog vremena, što je uvijek dobar znak.
Najviše me impresionirala razina njihova promišljanja. Jasno razumiju da su poslovna strategija i tehnologija danas nerazdvojive, a upravo je takav način razmišljanja potreban struci.
Održali ste i seminar pod nazivom “Can Finance Transform Supply Chain? The Answer Lies in Data, Sustainability and Business Innovation”. Što stoji iza tog pitanja?
Naslov je namjerno provokativan i potpuno stojim iza njega. Odgovor se nalazi u zajedničkom djelovanju triju elemenata.
Prvi su podaci. Kada se operativni podaci u stvarnom vremenu integriraju u financijske odluke, organizacije mogu preciznije procijeniti rizik, omogućiti financiranje manjim dobavljačima i uskladiti uvjete plaćanja sa stvarnim novčanim tokovima.
Drugi element je održivost. Regulativa Europske unije već povezuje uvjete financiranja s ESG pokazateljima. Hrvatski dobavljači koji ne mogu dokazati podatke o ugljičnom otisku ili etičkoj nabavi riskiraju isključenje iz europskih mreža nabave. To se događa sada, a ne u nekoj dalekoj budućnosti.
Treći element su poslovne inovacije. Digitalizacija i održivost zajedno otvaraju nove modele poput financiranja kružnog gospodarstva i ugovora temeljenih na rezultatima dobavljača.
Glavna poruka bila je jednostavna: ako podatke tretirate kao stratešku imovinu, a održivost kao pokretača vrijednosti, financije postaju jedan od najsnažnijih alata transformacije lanaca opskrbe.
“Industrija 5.0 vraća čovjeka u središte sustava i naglašava suradnju između ljudi i tehnologije”
Vaše aktualno istraživanje uspoređuje konvencionalna skladišta s modelima Industrije 4.0 i 5.0. Što je najvažniji zaključak za praksu?
Najzanimljiviji nalaz jest koliko se dramatično mijenja ljudska uloga, ne samo po opsegu nego i po prirodi rada.
U konvencionalnom skladištu oko 90 posto zadataka zahtijeva izravan ljudski rad. U Industriji 4.0 taj udio pada na 22 posto jer strojevi preuzimaju rutinske operacije.
No u Industriji 5.0 ljudsko sudjelovanje ponovno lagano raste, na 24 posto, ali sada ljudi više ne obavljaju rutinske zadatke. Njihova je uloga pregledavanje AI preporuka, donošenje kvalitativnih procjena i rješavanje iznimki koje zahtijevaju kontekstualno razmišljanje.
Stroj izvršava, umjetna inteligencija preporučuje, a čovjek odobrava. To je duboka promjena u kompetencijama koje će organizacije trebati, ali i u načinu na koji poslovne škole poput RIT Croatia trebaju oblikovati svoje kurikulume.
“Hrvatske kompanije pokazale su organizacijsku i kulturnu spremnost za sljedeći korak digitalne integracije”
Više puta spomenuli ste Industriju 4.0 i 5.0. Kako biste objasnili razliku poslovnoj publici?
Industrija 4.0 povezala je strojeve, podatke i procese. Donijela nam je pametne senzore, autonomna vozila i vidljivost lanca opskrbe u stvarnom vremenu. Fokus je bio prvenstveno na učinkovitosti.
Industrija 5.0 svojevrsna je korekcija tog pristupa. Ona ponovno uvodi čovjeka kao ključni element sustava i naglašava suradnju čovjeka i stroja, dobrobit zaposlenika, održivost i otpornost.
Za hrvatske kompanije to je danas izrazito važno jer strateški okvir Europske unije snažno promovira principe Industrije 5.0, a financiranje kroz Horizon Europe sve više favorizira projekte usmjerene na održive i čovjeku prilagođene inovacije.
Koje mogućnosti suradnje vidite između Sveučilišta Regina, RIT Croatia i hrvatske industrije?
Vidim nekoliko vrlo perspektivnih smjerova.
Prvi su održivi lanci opskrbe u gospodarstvima u kojima dominiraju mala i srednja poduzeća. Hrvatska i Saskatchewan dijele određene karakteristike, poput geografske disperziranosti i snažne prisutnosti SME sektora.
Drugi smjer odnosi se na vodikove lance opskrbe, područje koje se snažno podudara s hrvatskim energetskim tranzicijskim ciljevima i Europskim zelenim planom.
Treći smjer je upravljanje skladištima i operacijama usmjereno na čovjeka, gdje se BPMN modeli mogu primijeniti izravno u hrvatskom industrijskom okruženju.
Posebno me veseli potencijal interdisciplinarne suradnje između studenata RIT Croatia i programa industrijskog inženjerstva na Sveučilištu Regina. Upravljanje lancima opskrbe, optimizacija operacija i održiva nabava nalaze se upravo na spoju poslovanja i inženjerstva.
Koji biste savjet dali hrvatskim studentima koji žele graditi karijeru u lancima opskrbe?
Prvo, razvijajte tehničke kompetencije, ali ih kombinirajte s komunikacijskim vještinama. Najuspješniji profesionalci bit će oni koji mogu povezati tehnologiju i poslovnu strategiju.
Drugo, održivost shvatite kao profesionalnu kompetenciju, a ne samo kao vrijednosnu izjavu. ESG izvještavanje i analiza ugljičnog otiska postaju standardni zahtjevi u europskim nabavnim ugovorima.
Treće, rano gradite međunarodne mreže kontakata. Lanci opskrbe po definiciji su globalni, pa bi takva trebala biti i profesionalna mreža svakog budućeg stručnjaka.
Koje mogućnosti financiranja postoje za hrvatske kompanije i RIT Croatia u suradnji s kanadskim istraživačima?
Najvažniji instrument je Horizon Europe, vodeći europski program za istraživanje i inovacije s proračunom od 93,5 milijardi eura do 2027. godine.
Hrvatske kompanije i sveučilišta mogu sudjelovati kao partneri u međunarodnim konzorcijima, a posebno je važno što je Kanada sada pridružena zemlja u okviru drugog stupa programa Horizon Europe. To znači da kanadski istraživači mogu zajedno s hrvatskim partnerima voditi projekte.
Za RIT Croatia to predstavlja značajnu stratešku priliku jer kombinacija poslovnog znanja, međunarodne orijentacije i povezanosti s industrijom čini instituciju vrlo atraktivnim partnerom.
Za kraj, postoji li netko kome biste posebno željeli zahvaliti tijekom ovog posjeta?
Apsolutno. Posebno želim zahvaliti profesorici Kristini Sorić. No prije toga moram spomenuti i dr. Duu iz RIT Dubai, čije nas je povezivanje dovelo do ove suradnje.
Od trenutka mog dolaska u Zagreb, dr. Sorić učinila je mnogo više od očekivanog. Organizirala je posjete tvrtkama PharmaS i Konzum, seminare o digitalizaciji i financiranju lanaca opskrbe te susrete s Rotary Clubom i tvrtkom Inventarko.
No još važniji od same organizacije bili su njezin intelektualni angažman, toplina i iskrena želja za stvaranjem dugoročne suradnje između naših institucija. Ovaj posjet bez nje jednostavno ne bi bio isti i iznimno sam zahvalan na njezinu vremenu, trudu i prijateljstvu.
