Ako 2024. i 2025. možemo promatrati kao godine digitalne pripreme, onda je 2026. godina strateškog fokusiranja koja će jasno razdvojiti organizacije koje su digitalizaciju shvatile kao strateški alat od onih koje su je doživjele kao tehnički projekt
Proučavajući aktualne globalne i regionalne trendove u nabavi, kao i kroz svakodnevni rad s kompanijama iz realnog sektora, možemo reći da 2026. godina predstavlja jasnu prekretnicu u razvoju nabavne funkcije. Nakon nekoliko godina intenzivne digitalizacije, implementacije ERP sustava i uvođenja različitih analitičkih alata, ulazimo u fazu u kojoj tehnologija više nije diferencijator sama po sebi. Ona postaje preduvjet za uspješno i produktivno poslovanje. Razlika među organizacijama vidjet će se u načinu na koji se ta tehnologija koristi, kako su razvijene kompetencije ljudi i koliko je nabava zaista integrirana u strateško odlučivanje.
Ako 2024. i 2025. možemo promatrati kao godine digitalne pripreme, 2026. je, po mom mišljenju, godina strateškog fokusiranja. U tom razdoblju nabava se sve manje percipira kao operativna podrška, a sve više kao funkcija koja aktivno sudjeluje u oblikovanju poslovne otpornosti i konkurentnosti. U realnom sektoru, gdje su marže često pod pritiskom, a poremećaji u lancima opskrbe postali svakodnevno pravilo, a ne iznimka, takva promjena nije luksuz već nužnost.
U nastavku predstavljam najvažnije trendove koji će oblikovati nabavu u 2026. godini.
- Primjena AI i automatizacija u nabavnoj praksi
Jedan od najuočljivijih trendova za 2026. je zrelija i smislenija primjena umjetne inteligencije u nabavi. AI se više ne uvodi radi samog praćenja trenda, već kao alat za konkretne poslovne odluke. Sve je više rješenja koja omogućuju prediktivno planiranje potražnje, optimizaciju zaliha i rano prepoznavanje rizika kod dobavljača. Smatram da će organizacije koje uspiju povezati AI analitiku s jasnim nabavnim strategijama imati značajnu prednost, jer će moći reagirati brže i s više sigurnosti u okruženju koje je sve samo ne stabilno.
Najprepoznatiji AI alati koji se koriste u nabavi danas, a koji će prema trendovima biti ključni i u 2026., uključuju rješenja za prediktivno planiranje, optimizaciju zaliha, procjenu i praćenje dobavljača te automatizaciju analize podataka. Primjeri nekih od alata:
- IBM Supply Chain Insights – Koristi naprednu AI za predviđanje poremećaja u lancu opskrbe, analizu rizika i preporuku optimalnih rješenja. Omogućuje automatsko prepoznavanje problema kod dobavljača i predlaže alternativne izvore.
- SAP Ariba – Integrira AI za automatizaciju nabavnih procesa, prediktivnu analitiku potražnje i procjenu dobavljača. Omogućuje detaljno praćenje performansi, ranije prepoznavanje rizika i optimizaciju troškova.
- Oracle Procurement Cloud – Kroz AI modul omogućuje analizu povijesnih podataka, predviđanje trendova nabave i automatizirano upravljanje rizicima. Posebno se ističe u segmentu optimizacije zaliha i upravljanja ugovorima.
- JAGGAER – Koristi AI za prediktivno planiranje potražnje, automatizirano upravljanje ponudama i procjenu dobavljača. Pomaže u bržim reakcijama na promjene u tržišnim uvjetima.
- Coupa Procurement – Ugrađena AI analitika omogućuje optimizaciju nabavnih odluka, automatsko prepoznavanje anomalija i preporuke za smanjenje troškova. Alat je poznat i po snažnim funkcijama za praćenje ESG kriterija.
Istovremeno, automatizacija standardnih nabavnih procesa postaje očekivani standard. Operacije poput zahtjeva za ponudama, naručivanja, odobravanja i praćenja isporuka sve se češće odvijaju bez ručnih intervencija. Iz mog iskustva, najveća vrijednost automatizacije nije samo u uštedi vremena, već u smanjenju operativnih pogrešaka i oslobađanju kapaciteta nabavnih timova za složenije zadatke. Upravo taj pomak s administracije na analizu i odlučivanje vidim kao jedan od ključnih izazova, ali i prilika za nabavu u 2026.
- Nabavni rizici i strategija dobavljača
Drugo područje koje smatram iznimno važnim jest upravljanje rizicima. Geopolitičke napetosti, nestabilnost cijena sirovina, problemi u logistici i sve stroži regulatorni zahtjevi stavljaju nabavu u središte upravljanja poslovnim rizicima. Proučavajući recentna istraživanja i praksu kompanija koje su u tom segmentu zrelije, jasno je da se fokus pomiče s reaktivnog na proaktivni pristup. To znači kontinuirano praćenje dobavljača, scenarijsko planiranje i razvoj alternativnih izvora opskrbe prije nego što dođe do poremećaja.
U tom kontekstu, otpornost lanaca opskrbe postaje strateška tema uprava, a ne samo operativni izazov nabave. Sve je izraženiji trend kombiniranja globalnih i regionalnih dobavljačkih modela. Smatram da regionalizacija i nearshoring neće u potpunosti zamijeniti globalne lance, ali će postati važan alat za smanjenje rizika i povećanje fleksibilnosti. U realnom sektoru to često znači nešto višu cijenu po jedinici, ali i znatno manji rizik od zastoja u proizvodnji, što dugoročno donosi veću stabilnost poslovanja. Uz to, svakako bih istaknula važnost korištenja Registra rizika, alata koji osobno preporučujem svojim klijentima. Registar rizika omogućava sustavno praćenje rizika vezanih uz tržište, dobavljače i nabavne kategorije, čime se stječe jasnija i ažurnija slika ukupnog stanja te pravovremeno identificiraju potencijalne prijetnje i prilike. Primjenom takvog alata, nabava dobiva dodatnu razinu kontrole i transparentnosti, što je iznimno vrijedno za donošenje strateških odluka i optimalno upravljanje nabavnim procesima.
- Kompetencije profesionalaca u nabavi
Posebno bih istaknula pitanje kompetencija. Unatoč snažnom tehnološkom razvoju, ljudi ostaju ključni faktor uspjeha nabave. U 2026. godini od nabavnih stručnjaka se očekuje znatno širi spektar znanja i vještina nego ranije. Analitičko razmišljanje, razumijevanje financijskih i operativnih pokazatelja, sposobnost upravljanja rizicima te vođenje kompleksnih pregovora postaju temeljne kompetencije. Nabava se sve više pozicionira kao interni savjetnik koji povezuje proizvodnju, financije, prodaju i upravu u zajedničkom cilju. I tu bih posebno naglasila da je ključno razlikovati operativne od strateških lidera. Operativni lideri fokusiraju se na svakodnevno upravljanje procesima i rješavanje problema, dok strateški lideri oblikuju dugoročnu viziju, usmjeravaju timove prema inovacijama i prilagodbi tržišnim promjenama. Ključ uspjeha leži u prepoznavanju uloge svakog zaposlenika te sustavnom razvoju njegovih kompetencija, uloga i odgovornosti. Zaposlenici koji razumiju svoju poziciju u širem poslovnom kontekstu, kontinuirano se educiraju i razvijaju, postaju nositelji promjena i doprinose jačanju konkurentnosti cijele organizacije.
- Mjerenje vrijednosti: od troškova do stvaranja dodatne vrijednosti
Promjene su vidljive i u načinu na koji se mjeri uspješnost nabave. Fokus isključivo na ostvarene uštede postaje nedostatan. Sve češće se u obzir uzimaju kriteriji poput stabilnosti opskrbe, doprinosa inovacijama, smanjenja rizika i usklađenosti s ESG ciljevima. Vjerujem da je taj pomak nužan kako bi se realno prikazala vrijednost koju nabava donosi organizaciji, osobito u kompleksnom i nepredvidivom poslovnom okruženju.
Bitno je naglasiti da je temelj takvog pristupa posjedovanje točnih i ažurnih podataka. Upravo tehnologija igra ključnu ulogu u omogućavanju brže obrade i analize informacija, čime nabava dobiva pravovremene i relevantne uvide. No, nije dovoljno samo imati podatke; presudne su kompetencije stručnjaka koji znaju kako te podatke interpretirati i koristiti za donošenje kvalitetnih odluka. Spoj napredne tehnologije i razvijenih analitičkih vještina omogućava nabavnim timovima da efikasno upravljaju rizicima, prepoznaju prilike i osiguraju dugoročnu vrijednost za organizaciju.
Zaključno, rekla bih da će 2026. godina jasno razdvojiti organizacije koje su digitalizaciju shvatile kao strateški alat od onih koje su je doživjele kao tehnički projekt. Nabava u realnom sektoru ima priliku preuzeti snažniju ulogu u oblikovanju poslovne otpornosti, ali samo ako se paralelno ulaže u razvoj ljudi, jasno definirane strategije i kvalitetno upravljanje rizicima. U takvom okviru nabava prestaje biti podrška i postaje jedan od ključnih nositelja dugoročne konkurentske prednosti.
