Dobavljači su temelj svakog lanca opskrbe. Iako formalno nisu dio organizacije, njihov rad izravno oblikuje proizvod ili uslugu te time utječe na percepciju krajnjeg kupca.
Koliko se puta ocjene online trgovina temelje upravo na kvaliteti dostave, usluge koju obično pružaju vanjski dobavljači. Iskustvo online kupnje neraskidivo je povezano s kvalitetom isporuke, a upravo tu uloga dobavljača postaje presudna.
Hrvatska je i dalje relativno malo tržište u kojem se sudionici pojedinih industrija dobro poznaju. Ugled i brend grade se godinama, a mogu se narušiti jednom ozbiljnom pogreškom o kojoj će svi vrlo brzo saznati. Dobavljač koji sustavno kasni s isporukama ili često mijenja cijene i uvjete nije pouzdan te unosi nestabilnost u cijeli lanac. No problem nastaje kada jednostavno nemamo izbora, što je situacija koja je dobro poznata u našem okruženju.
Ako nemamo mogućnost odabira idealnog dobavljača, preostaje nam jedino pokušati ublažiti posljedice njegove nepouzdanosti. To zahtijeva dodatni angažman s naše strane: povećanje zaliha, prilagodbu planiranja, intenzivniju i strukturiraniju komunikaciju te stalno upravljanje rizicima. I, naravno, postojanje plana B, a često i C, D i ostalih slova abecede.
Takve su mjere uglavnom kratkoročne i ne predstavljaju održivo rješenje ako ostanu jedina opcija. Stoga je nužno kontinuirano razvijati alternativne izvore nabave i aktivno tražiti nove dobavljače. U praksi je to teško, ali se povremeno pojave prilike, primjerice, kada novi dobavljač ulazi na tržište ili kada postoji mogućnost suradnje s inozemnim partnerima.
S obzirom na veličinu tržišta, vjerojatno je da će postojeći dobavljač brzo saznati da tražite alternativu. To može otvoriti prostor za nove razgovore i redefiniranje postojećih uvjeta. Ako imate razumnog partnera, moguće je poboljšati suradnju i optimizirati cijeli aranžman. Ako ne, ponovno pokušajte. Transparentni dogovori uvijek su bolji od statusa quo koji ne zadovoljava nikoga.
Paralelno, uvijek možete razmotriti i redizajn proizvoda ili procesa s ciljem smanjenja ovisnosti o jednom dobavljaču. To nije uvijek u potpunosti izvedivo, bilo zbog troškova, bilo zbog tehnoloških ograničenja, ali čak i manje prilagodbe ponekad donesu značajne pomake u cijelom lancu.
Kada nemamo izbora, igramo s kartama koje su nam na raspolaganju i upravo tu dolaze do izražaja snalažljivost, agilnost i kreativnost domaćih lanaca opskrbe. Ključ je djelovati paralelno na dvije razine: kratkoročno ublažavati rizike, a dugoročno razvijati strategiju i graditi alternative. Organizacije koje to uspješno rade stvaraju otporniji lanac opskrbe i osiguravaju bolju spremnost za buduće izazove.
