U svijetu rastućih geopolitičkih napetosti i fragmentacije tržišta, kompanije u 2026. godini moraju preispitati način na koji planiraju trgovinu, ulaganja i upravljanje rizicima
Globalno poslovno okruženje se mijenja i to brzo. Geopolitičke napetosti i preuređivanje trgovinskih mreža u 2025. godini pokazali su da otpornost više nije dovoljna. Današnja kompanija mora biti spremna, sposobna predvidjeti promjene, brzo prilagoditi strategiju i djelovati odlučno u svijetu u kojem je geopolitička strategija postala ključna poslovna prednost, navodi se u analizi Svjetskog ekonomskog foruma (World Economic Forum).
Evo pet glavnih strateških pomaka koje tvrtke danas rade da bi uspjele u 2026.:
1. Restrukturiranje lanaca opskrbe
Tvrtke napuštaju model globaliziranog “just-in-time” lanca opskrbe i prelaze na regionalizirane, lokalno prilagođene lance koji su agilniji i otporniji.
Cilj je smanjiti izloženost carinama, riziku od fluktuacija valuta i mogućim prekidima u opskrbi. Proizvodnja se decentralizira, dobavljači diverzificiraju, a neke kompanije koriste „modularne“ proizvodne mreže koje je lakše prebaciti i reorganizirati kad okolnosti to zahtijevaju.
Za velike korporacije to je prilika da poboljšaju i održivost te smanje ugljični otisak, ali mali i srednji poduzetnici često nemaju resurse ni fleksibilnost da se brzo prilagode.
2. Regrupiranje ulaganja po regijama
Geopolitičke promjene utječu i na odluke o kapitalnim ulaganjima. Više se ne radi samo o troškovnoj efikasnosti, nego i o strategiji pristupa tržištu.
Neke kompanije ubrzano ulažu u proizvodne kapacitete u SAD-u kako bi izbjegle carinske prepreke. Druge preusmjeravaju ulaganja prema jugoistočnoj Aziji, Indiji ili Europi, tamo gdje vide stabilnije okruženje.
To znači da se globalna ulaganja ne smanjuju, ali njihova geografska struktura se drastično mijenja.
3. Preoblikovanje strategije spajanja i akvizicija (M&A)
Spajanja i preuzimanja više nisu samo način za povećanje obujma poslovanja, nego su oni strategijski instrument za otpornost i diversifikaciju.
Fokus se seli prema partnerstvima koja donose geografske prednosti, nove vještine ili pristup važnim tržištima. Zbog volatilnosti globalnog okruženja, procjene i due diligence obuhvaćaju i geopolitičke rizike.
Tako, primjerice, tvrtka može kupiti manjeg regionalnog igrača samo da osigura pristup tržištu ili smanji ovisnost o jednom dobavljaču.
4. Nova paradigma upravljanja rizicima
Tradicionalno upravljanje rizicima više ne funkcionira. Umjesto predviđanja vjerojatnosti događaja, kompanije se danas fokusiraju na scenarijsko planiranje:
– Što bi se dogodilo ako se lanac opskrbe prekine?
– Što ako carine naglo porastu?
– Kako bismo odgovorili na „crne labud“ događaje?
Tvrtke koriste alate poput AI-a za simulacije prijetnji, rade „heat map“ procjene izloženosti i uključuju geopolitičke rizike direktno u strateško planiranje. Upravljanje rizicima više nije samo administrativna funkcija, nego postaje strateški izvor konkurentske prednosti.
5. Promjena korporativnog upravljanja
Najdublje promjene događaju se na razini odbora direktora i uprava:
– svi veći strateški rizici uključuju se u njihove redovne rasprave,
– traži se više stručnjaka s iskustvom u geopolitici, međunarodnoj trgovini i kriznom menadžmentu,
– kulturu diskusije usmjerava se prema aktivnom strateškom vođenju.
Nadzorni odbori se više ne bave samo nadzorom, nego su strateški partneri u oblikovanju pravca tvrtke.