Ususret SCM Forumu, koji će 14. svibnja 2024. godine u zagrebačkom Hilton Garden Inn hotelu okupiti cijeli niz stručnjaka koji će iz prve ruke govoriti o ključnim temama u upravljanju lancem opskrbe, donosimo uvodne razgovore s predavačima i panelistima koji otkrivaju glavne tematske smjernice koje će ova konferencija pokriti.
Dr. sc. Kristina Šorić s fakulteta RIT Croatia moderirat će panel diskusiju “Stanje, izazovi i perspektiva industrije lanca opskrbe u Hrvatskoj”. U kratkom razgovoru govori da je za rješavanje kriza potrebno razvijati fleksibilnost i agilnost te da Hrvatska ima odličan položaj za razvoj logistike, koja može biti zanimljiva i izazovna mladima.
Nakon pandemije, cijela industrija lanca opskrbe se nedavno suočila s novim izazovima u Crvenom moru. Kako sve te situacije utječu na lance opskrbe i njihovu ulogu?
Kao i uvijek kad razgovaram o izazovima u lancu opskrbe, željela bih naglasiti da je potrebno raditi razliku između lanca opskrbe i logistike. Lanac opskrbe su tijekovi materijala, usluga i informacija. U zadnje se vrijeme dosta govori i o financijskim tijekovima, pa možemo definirati lanac opskrbe kao tijekove materijala, usluga, informacija i financija od dobavljača do kupca. Zadatak upravljanja lancem opskrbe je uravnotežiti ponudu i potražnju implementacijom strategija upravljanja lancem opskrbe. Da bismo uravnotežili ponudu i potražnju, moramo predviđati potražnju, moramo definirati količine koje ćemo naručiti i nadopuniti, proizvesti i isporučiti. Da bi to bilo moguće, između ostalog, koristimo i logistiku. Logistika se definira kao kretanje materijala i roba (tu većinom podrazumijevamo transport, skladištenje i pakiranje).
Dakle, ako govorimo o pandemiji i krizi u Crvenom moru, uglavnom govorimo o poremećajima u logistici. Ili, možemo reći, u logističkim lancima. A tih je poremećaja uvijek bilo i uvijek će ih biti. Bez obzira jesu li oni prouzročeni pandemijom, geopolitičkim situacijama, terorizmom, naglim promjenama u potražnji ili klimatskim promjenama. I mi smo u Hrvatskoj imali rat i bilo je poremećaja u logističkim lancima, a opet je na kraju sve nekako funkcioniralo. Lanac opskrbe, pa samim tim i logistički lanac, uvijek nekako pronađe način kako funkcionirati. To naravno utječe na troškove, ali zato smatram da lance opskrbe moramo promatrati kao jedan entitet i uvesti end-to-end visibility.
Ako se sjetimo koncepta zvanog Trokut lanca opskrbe, sve će nam biti jasno. Kriza u Crvenom moru je natjerala brodarske prijevozničke kompanije na put oko Afrike. Time su povećani troškovi transporta i emisija ugljikovog dioksida. No, drugog izbora za sad nema što se tiče morskog transporta iz Azije za Europu. Ali ima izbora u načinu proizvodnje, ima izbora u načinu skladištenja, ima izbora u odabiru dobavljača sirovina, roba i energenata, ima izbora u kreiranju zaliha, ima izbora u svakoj drugoj točki lanca opskrbe. I ako KPI-ove postavimo na razini cijelog lanca opskrbe, uvijek možemo optimizirati. Kad gubimo u jednom silosu možemo nadoknaditi u drugom silosu. Na razini lanca opskrbe ostat ćemo isti ako ne i postati bolji.
Zato smatram da nema mjesta panici. Poremećaji su se uvijek događali i događat će se. Budućnost nikad nije do kraja sigurna. Ono što možemo učiniti je biti agilni i fleksibilni. Agilni znači da moramo naučiti brzo djelovati, a fleksibilni da moramo biti spremni na alternative. A to ćemo postići razvojem više scenarija. A bit ćemo dobri u razvoju različitih scenarija ako smo potkovani znanjem i iskustvom. I ako osvijestimo da su integracija, suradnja, koordinacija i komunikacija u lancu presudne. I moramo lanac opskrbe učiniti otpornim. To znači da moramo biti spremni prihvatiti poremećaje, suočiti se s problemima i pristupiti njihovom rješavanju. I to sve naravno podržano digitalnim tehnologijama i odlučivanjem na temelju analitike podataka. Upravljanje rizicima na n-tu!
Izazovi nadilaze problem opskrbe, a jedan od aktualnih je i globalni problem nedostatka radne snage. Kako pristupiti rješavanju tog problema i što u tom pogledu može poduzeti Hrvatska?
Kad spomenemo nedostatak radne snage u prvom redu pomislimo na vozače kamiona. Gartner je objavio svoje istraživanje o tom problemu iz kojeg dobivamo uvid da su dobri financijski uvjeti nešto što se podrazumijeva ako želimo zaposliti i zadržati radnu snagu. Pored toga, zaposlenicima je jako važna fleksibilnost radnog vremena. Za vozače iznad 45 godina, jako su važni dobri uvjeti umirovljenja i zdravstvenog osiguranja, dok su za vozače ispod 45 godina važne edukacije i dobivanje komercijalne vozačke dozvole. Što se tiče zaposlenika u lukama i skladištima, vjerujem da možemo primijeniti slična razmišljanja. Uvjeti rada su zaista važni i kompanije moraju voditi računa o tome.
Što se tiče zaposlenika na pozicijama planiranja, predviđanja, naručivanja, optimizacije, digitalne podrške i ostalih, nazovimo ih, uredskih poslova, u zapadnim je zemljama sustav visokog obrazovanja prepoznao važnost tih poslova, pa tako postoje mnogi programi edukacija iz tog područja. Svaka jača poslovna škola ima MBA iz upravljanja lancem opskrbe. Iako, po mojem mišljenju, netko tko radi na tim pozicijama mora u prvom redu imati vještine analitičkog razmišljanja, mora biti problem solver i znati koristiti digitalne tehnologije, a onda završiti MBA. Upravljanje lancem opskrbe je vrlo interdisciplinarno i ljudi se moraju educirati iz raznih područja.
Što se tiče Hrvatske, ne znam što bih rekla. Sve je to još u povojima, iako ljudi iz područja vole reći kako se vidi veliki napredak. Ja ne smatram da imamo bilo kakav napredak. Pogledajte visokoškolske programe, pa će vam sve biti jasno. No, usprkos tomu, u zadnje vrijeme svjedočimo razvoju logistike u Hrvatskoj. Gradi se u luci Rijeka i u luci Ploče, pregovara se o modernizaciji željeznice, počinje se spominjati Hrvatska kao logistički hub. Oko Zagreba se grade logistički i distribucijski centri, a polako i u drugim područjima diljem Hrvatske. Sve to skupa daje nadu, barem u području logistike. U svakom slučaju zastupam stajalište da ne mora sve u Hrvatskoj biti turizam, imamo odličan položaj za razvoj logistike koja može biti zanimljiva i izazovna mladima. Pa možemo krenuti u tom pravcu.
Kroz svoje dugogodišnje iskustvo u radu sa studentima možete govoriti o njihovom interesu za zapošljavanjem u ovom području. Jesu li mladi zainteresirani za rad u području logistike, transporta i srodnih grana te kako eventualno popularizirati ta zanimanja među mladima?
Onako na prvu, studente ne zanimaju ti poslovi. Zapravo, nije da ih ne zanimaju, već ne postoje izvori iz kojih bi oni dobivali informacije o tom području. Napominjem da nemam baš doticaja sa studentima logistike (te se teme uglavnom obrađuju na studijima prometa, logistike, strojarstva i sporadično poslovne administracije), uglavnom radim sa studentima poslovne administracije (što bi se u Hrvatskoj reklo, ekonomije) i poslovne i financijske matematike. Dakle, ti programi obuhvaćaju poslove upravljanja lancem opskrbe bez logistike kao što su upravljanje potražnjom, planiranje proizvodnje, upravljanje zalihama, upravljanje odnosima s dobavljačima i nabavom, te digitalne tehnologije, algoritme i metode koje se koriste za optimizaciju svih navedenih procesa.
Kako sam veliki entuzijast u popularizaciji navedenih tema, često provodim ankete među studentima oko njihovih interesa i mišljenja. Uglavnom se ponavljaju njihovi stavovi da ne postoji dovoljno izvora iz kojih se mogu informirati, kompanije ne educiraju dovoljno zajednicu, ne postoji jasna definicija što je to lanac opskrbe, ne postoji jasan opis poslova, kad se raspisuju natječaji, odmah se traži najmanje tri do pet godina radnog iskustva, kompanije nisu po tim temama dovoljno prisutne na društvenim mrežama, ne postoji strukturirana suradnja između poslovne i akademske zajednice.
Studenti favoriziraju marketing i financije, ali smatram da to čine jer im je jasnija slika o tim područjima. U zadnje vrijeme dosta istražujem o financijama u lancu opskrbe, pa sam došla do zaključka da korporativne financije slobodno možemo nazvati i financijama lanca opskrbe jer danas kompanija ne može opstati sama na tržištu, opstaje lanac opskrbe. Pa u tom nekom pravcu bi možda moglo ići privlačenje studenata. Ili ako promatramo marketing, dolazimo do zaključka da to područje sve više postaje podatkovna analitika, to je manje promocija, a više ciljano targetiranje, distribucija, upravljanje potražnjom.
Smatram da bi sve trebalo postati interdisciplinarno, posebno danas u vrijeme razvoja digitalnih tehnologija i umjetne inteligencije te da bismo trebali prestati raditi oštre granice među područjima. Jer kao što sam rekla, zašto korporativne financije ne bismo nazvali financije lanca opskrbe, zašto marketing ne bismo nazvali upravljanje potražnjom, distribucijom, cijenama i promocijom?
Da bismo privukli mlade u područje lanca opskrbe treba nam edukativna promocija. Jer dijelovi lanca opskrbe postoje u svim područjima, samo moramo početi koristiti taj termin. Onda će biti jasnije što to jest. I naravno, poslovna se zajednica mora jače angažirati u obrazovnim procesima u suradnji s akademskom zajednicom, i mora biti prisutna s edukativnim temama na društvenim mrežama u formi storytellinga i poslovnih slučajeva, u organizaciji raznih radionica, natjecanja, podrške start-upovima, i općenito edukaciji potencijalnih zaposlenika.
Više o ovoj temi od dr. sc. Kristine Šorić možete saznati 14. svibnja na panelu ”Stanje, izazovi i perspektiva industrije lanca opskrbe u Hrvatskoj”, a cijeli program konferencije SCM Forum možete pogledati ovdje.