25.9 C
Zagreb
Četvrtak, 25. srpnja, 2024.

Održivost u nabavi – trošak ili dodana vrijednost?

Pet ključnih razloga zašto bismo implementirali održivost u nabavi su: zahtjevi investitora i potrošača, zakonska regulativa, upravljanje rizikom, klimatske promjene i inovacije. Ovi razlozi donose poduzećima efekte koje možemo grupirati u ekonomske, okolišne i socijalne.

Održivost danas postaje fokus svakog poslovanja i stoga poduzeća sve više provode promjene nastojeći implementirati održivost u svoje poslovanje. Poslovanje u skladu s ciljevima održivog razvoja pomaže suzbiti globalne klimatske i društvene izazove te osigurati bolju budućnost poslovanjem i ulaganjem koje ima u vidu dobrobit čovječanstva. Time poslovanje zadire u područja koja su predmet nefinancijskog izvještavanja u skladu s regulativom Europske unije (Direktiva 2014/95/EU). Nefinancijsko izvještavanje poznato je i pod imenom ESG kriteriji o utjecaju poduzeća na okoliš i društvo te sadrži informacije koje se odnose barem na:

  • Okolišna,
  • Socijalna i kadrovska pitanja,
  • Pitanja u vezi s poštovanjem ljudskih prava, borbom protiv korupcije i podmićivanjem.

ESG kriteriji obično uključuju postupak procjene koju provodi neovisna organizacija. Procjena ocjenjuje različite aspekte povezane s ESG-om, kao što su:

  • Utjecaj na okoliš: procjena ugljičnog otiska proizvoda, energetska učinkovitost, upravljanje otpadom, korištenje prirodnih resursa i poštivanje propisa o zaštiti okoliša.
  • Društvena odgovornost: ljudska prava, radni standardi, dobrobit zaposlenika, raznolikost i uključenost, angažman zajednice i etika opskrbnog lanca.
  • Prakse upravljanja: raznolikosti odbora, transparentnosti, etičkih poslovnih praksi, upravljanja rizicima i usklađenosti s relevantnim zakonima i propisima.Upravo je u tom segmentu nabava jedan od ključnih procesa koji preuzima odgovornost u razumijevanju utjecaja na ljude, profit i planet. Osnovna funkcija nabave je da osigura kontinuitet poslovanja kroz pravovremenu isporuku roba/usluga za potrebe internih korisnika, u potrebnim količinama, tražene kvalitete i najbolje cijene. Istovremeno, ultimativni zadatak nabave je i ušteda i kontrola troškova. Ovdje dolazimo do redovne dileme u nabavi: je li najjeftinija cijena i najbolja cijena?

PET RAZLOGA ZA
Moj stav je tu vrlo jasan – najbolja cijena je ona koja je tržišna i u skladu sa svim našim zahtjevima koji podrazumijevaju dostupnost, rokove isporuke, kvalitetu, kontinuitet i ostale parametre. S druge strane, kod zahtjeva održivosti ključno je uključiti i nove komponente koje smo naveli na početku, a o kojima možda nismo toliko detaljno ranije razmišljali. To će zasigurno imati utjecaja na naš izvor dobave, dostupnost pa u konačnici i na cijenu.

NABAVA IMA VELIK UTJECAJ NA CIJELI LANAC OPSKRBE, ŠTO JE ČINI ODLIČNOM POLAZIŠNOM TOČKOM U UVOĐENJU STRATEGIJE ODRŽIVOSTI

Pet ključnih razloga zašto bismo implementirali održivost u nabavi su: zahtjevi investitora i potrošača, zakonska regulativa, upravljanje rizikom, klimatske promjene i inovacije. Ovi razlozi donose poduzećima efekte koje možemo grupirati u ekonomske, okolišne i socijalne. Kako bi implementacija strategije održive nabave bila uspješna, potrebno je dobro razumjeti osnovne parametre i zahtjeve održivosti, utvrditi jasnu vezu između nabave i održivosti i voditi računa o potrebama internih korisnika i odnosima s dobavljačima, kako bismo na koncu implementirali strategiju koja donosi očekivane rezultate poslovanja.

POGLED U BUDUĆNOST
Održivost nije samo trend: to je način vođenja poslovanja koji oblikuje bolju budućnost za sve nas kroz pametnu nabavu i odgovorno upravljanje resursima. Održivost u poslovanju multidisciplinarna je kategorija i odnosi se na sve segmente kompanije. Pritom nabava nesumnjivo ima velik utjecaj na cijeli lanac opskrbe, što je čini odličnom polazišnom točkom u uvođenju strategije održivosti. Isto tako ne smijemo zaboraviti da nabava ima svoje interne i eksterne korisnike koji, s obzirom na veličinu kompanije, ali i granu industrije, imaju svoje specifičnosti i karakteristične ciljeve. Zato je prije kreiranja strategije održive nabave nužno klasificirati svoje interne i eksterne korisnike i njihove ciljeve.

Već smo rekli da interni i eksterni korisnici imaju različita očekivanja, zahtjeve i ciljeve pa je i prilikom definiranja strategije društveno odgovornog poslovanja važno voditi računa o različitosti korisnika. Strategija društveno odgovornog poslovanja integrirana je vizija odgovornog poslovanja kompanije. Pojedini korisnici mogu biti motivirani da uvođenjem održivosti u poslovanje utječu na okoliš, drugi da svojim aktivnostima kreiraju transparentno poslovanje za svoje kupce, dok neki to čine samo zato što ih na to prisiljava zakonska regulativa. Neovisno o razlozima, ključno je za nabavu objediniti i integrirati sve interne i eksterne korisnike i njihova očekivanja u jedinstvenu strategiju.

Uspješna implementacija održive nabave podrazumijeva podršku uprave i top menadžmenta kompanije te njihovu svijest o tome kako nabava pomaže u ostvarivanju zadanih ciljeva održivog poslovanja. Preporučuje se stoga pripremiti dva važna dokumenta: Politiku održive nabave i Strategiju održive nabave.

POLITIKA I STRATEGIJA
Polazišna točka jest Politika održive nabave. To je dokument koji viziju poslovanja transformira u operativne korake. Pojašnjava nabavne taktike i ciljeve, ključne vrijednosti poduzeća koje u pravilu definira top menadžment.

Sljedeći je dokument Strategija održive nabave. U tom dokumentu definiramo strategiju koja uključuje akcijski plan s jasnim koracima koji će omogućiti postizanje zadanih nabavnih ciljeva kroz odabir i mapiranje dobavljača u skladu s ciljevima održivosti. Ideja je da ti dokumenti budu jasni i razumljivi svima, a neke ih kompanije čak imaju spojene u jedan dokument.

KLJUČNO JE ZA NABAVU OBJEDINITI I INTEGRIRATI SVE INTERNE I EKSTERNE KORISNIKE I NJIHOVA OČEKIVANJA U JEDINSTVENU STRATEGIJU

Sljedeći je korak analizirati tržište s naglaskom na održivost. Time ustvari kreiramo listu potencijalnih dobavljača za buduće dobave. U skladu s ciljevima održive nabave dolazimo do informacija o tome koji dobavljači mogu zadovoljiti tražene kriterije u segmentu održivosti. Isto tako, važno je istražiti imaju li naši postojeći dobavljači implementirane kriterije održivosti.

Nakon što smo segmentirali nabavne kategorije u četiri grupe, s pomoću Kraljičeve matrice potrebno je napraviti analizu rizika održivosti. To znači da za svaku grupu nabavnih kategorija navedemo glavne rizike održivosti:

  • Okolišni ‒ odnose se na to kako kompanija utječe na okoliš npr. emisije CO2, odlaganje otpada, krčenje šuma i sl.
  • Socijalni ‒ odnose se na kršenje ljudskih prava, neusklađenost u segmentu zaštite zdravlja i sigurnosti i sl.
  • Upravljački ‒ vezani su uz poslovanje i politike upravljanja, npr. rodna razlika u plaćama, politika damping cijena od strane dobavljača, korupcija i sl.

Održivost u segmentu nabave prije svega se odnosi na odnos s dobavljačima i pronalaženje načina kako zajedno utjecati na: smanjenje emisija CO2, recikliranje sirovina i materijala, korištenje održivih oblika ambalaže, implementaciju solarnih izvora energije, investiranje u vlastite vjetroelektrane i sl. Naravno da takve promjene koštaju pa se tada postavlja pitanje profitabilnosti poslovanja- ide li održivost u korak s profitabilnošću?

RAZLOZI IMPLEMENTACIJE
Jedan od dobro poznatih primjera je Apple. Kada je izašao iPhone 12, mnogi su ostali iznenađeni što se u kutiji ne nalaze slušalice i punjač. Apple je objasnio da većina korisnika i ovako već ima punjače i slušalice kod kuće. Naravno da je objašnjenje izazvalo val nezadovoljstva, no nakon nekoliko mjeseci izašlo je izvješće da je Apple ovim potezom uštedio oko 6,5 milijardi USD i dosegnuo svoje ciljeve održivosti. Ovakva komunikacija imala je potpuno drugačiji efekt na kupce koji su prihvatili ovu odluku, a smanjenje troškova imalo je pozitivan utjecaj na profitabilnost.

Nedavno sam bila na konferenciji o održivosti gdje je direktor poduzeća koje je dobilo ESG nagradu, kao najbolja velika održiva tvrtka u Hrvatskoj, ispričao svoje iskustvo. Naime, njihov razlog za implementaciju održivosti nije bila zakonska regulativa, već sve veći zahtjevi njihovih ključnih kupaca. Odluka se dakle bazirala na sljedećim činjenicama: ili prihvatiti zahtjeve kupaca i ići u investicije koje održivost zahtjeva ili se pomiriti s činjenicom gubitka tih ključnih kupaca. Odluka koju su donijeli nije bila jeftina i bili su svjesni rizika, no s druge strane direktor je bio svjestan da će prije ili kasnije ove zahtjeve imati i drugi kupci.

O održivosti će se sve više pričati i pisati, zato krenite u implementaciju održivosti u svoje poslovanje jer je riječ o prilici za stvaranje konkurentske prednosti i dodane vrijednosti za vaše kupce.

Povezani članci

Najnovije objave

Kuehne+Nagel izvijestio o padu dobiti u drugom tromjesečju

Švicarska grupacija Kuehne+Nagel izvijestila je o padu svoje operativne dobiti u drugom tromjesečju od 23%, što je iznad očekivanja, navodeći da je spremna za...