-1.2 C
Zagreb
Srijeda, 15. siječnja, 2025.

Održivost u nabavi – trošak ili dodana vrijednost?

Pet ključnih razloga zašto bismo implementirali održivost u nabavi su: zahtjevi investitora i potrošača, zakonska regulativa, upravljanje rizikom, klimatske promjene i inovacije. Ovi razlozi donose poduzećima efekte koje možemo grupirati u ekonomske, okolišne i socijalne.

Održivost danas postaje fokus svakog poslovanja i stoga poduzeća sve više provode promjene nastojeći implementirati održivost u svoje poslovanje. Poslovanje u skladu s ciljevima održivog razvoja pomaže suzbiti globalne klimatske i društvene izazove te osigurati bolju budućnost poslovanjem i ulaganjem koje ima u vidu dobrobit čovječanstva. Time poslovanje zadire u područja koja su predmet nefinancijskog izvještavanja u skladu s regulativom Europske unije (Direktiva 2014/95/EU). Nefinancijsko izvještavanje poznato je i pod imenom ESG kriteriji o utjecaju poduzeća na okoliš i društvo te sadrži informacije koje se odnose barem na:

  • Okolišna,
  • Socijalna i kadrovska pitanja,
  • Pitanja u vezi s poštovanjem ljudskih prava, borbom protiv korupcije i podmićivanjem.

ESG kriteriji obično uključuju postupak procjene koju provodi neovisna organizacija. Procjena ocjenjuje različite aspekte povezane s ESG-om, kao što su:

  • Utjecaj na okoliš: procjena ugljičnog otiska proizvoda, energetska učinkovitost, upravljanje otpadom, korištenje prirodnih resursa i poštivanje propisa o zaštiti okoliša.
  • Društvena odgovornost: ljudska prava, radni standardi, dobrobit zaposlenika, raznolikost i uključenost, angažman zajednice i etika opskrbnog lanca.
  • Prakse upravljanja: raznolikosti odbora, transparentnosti, etičkih poslovnih praksi, upravljanja rizicima i usklađenosti s relevantnim zakonima i propisima.Upravo je u tom segmentu nabava jedan od ključnih procesa koji preuzima odgovornost u razumijevanju utjecaja na ljude, profit i planet. Osnovna funkcija nabave je da osigura kontinuitet poslovanja kroz pravovremenu isporuku roba/usluga za potrebe internih korisnika, u potrebnim količinama, tražene kvalitete i najbolje cijene. Istovremeno, ultimativni zadatak nabave je i ušteda i kontrola troškova. Ovdje dolazimo do redovne dileme u nabavi: je li najjeftinija cijena i najbolja cijena?

PET RAZLOGA ZA
Moj stav je tu vrlo jasan – najbolja cijena je ona koja je tržišna i u skladu sa svim našim zahtjevima koji podrazumijevaju dostupnost, rokove isporuke, kvalitetu, kontinuitet i ostale parametre. S druge strane, kod zahtjeva održivosti ključno je uključiti i nove komponente koje smo naveli na početku, a o kojima možda nismo toliko detaljno ranije razmišljali. To će zasigurno imati utjecaja na naš izvor dobave, dostupnost pa u konačnici i na cijenu.

NABAVA IMA VELIK UTJECAJ NA CIJELI LANAC OPSKRBE, ŠTO JE ČINI ODLIČNOM POLAZIŠNOM TOČKOM U UVOĐENJU STRATEGIJE ODRŽIVOSTI

Pet ključnih razloga zašto bismo implementirali održivost u nabavi su: zahtjevi investitora i potrošača, zakonska regulativa, upravljanje rizikom, klimatske promjene i inovacije. Ovi razlozi donose poduzećima efekte koje možemo grupirati u ekonomske, okolišne i socijalne. Kako bi implementacija strategije održive nabave bila uspješna, potrebno je dobro razumjeti osnovne parametre i zahtjeve održivosti, utvrditi jasnu vezu između nabave i održivosti i voditi računa o potrebama internih korisnika i odnosima s dobavljačima, kako bismo na koncu implementirali strategiju koja donosi očekivane rezultate poslovanja.

POGLED U BUDUĆNOST
Održivost nije samo trend: to je način vođenja poslovanja koji oblikuje bolju budućnost za sve nas kroz pametnu nabavu i odgovorno upravljanje resursima. Održivost u poslovanju multidisciplinarna je kategorija i odnosi se na sve segmente kompanije. Pritom nabava nesumnjivo ima velik utjecaj na cijeli lanac opskrbe, što je čini odličnom polazišnom točkom u uvođenju strategije održivosti. Isto tako ne smijemo zaboraviti da nabava ima svoje interne i eksterne korisnike koji, s obzirom na veličinu kompanije, ali i granu industrije, imaju svoje specifičnosti i karakteristične ciljeve. Zato je prije kreiranja strategije održive nabave nužno klasificirati svoje interne i eksterne korisnike i njihove ciljeve.

Već smo rekli da interni i eksterni korisnici imaju različita očekivanja, zahtjeve i ciljeve pa je i prilikom definiranja strategije društveno odgovornog poslovanja važno voditi računa o različitosti korisnika. Strategija društveno odgovornog poslovanja integrirana je vizija odgovornog poslovanja kompanije. Pojedini korisnici mogu biti motivirani da uvođenjem održivosti u poslovanje utječu na okoliš, drugi da svojim aktivnostima kreiraju transparentno poslovanje za svoje kupce, dok neki to čine samo zato što ih na to prisiljava zakonska regulativa. Neovisno o razlozima, ključno je za nabavu objediniti i integrirati sve interne i eksterne korisnike i njihova očekivanja u jedinstvenu strategiju.

Uspješna implementacija održive nabave podrazumijeva podršku uprave i top menadžmenta kompanije te njihovu svijest o tome kako nabava pomaže u ostvarivanju zadanih ciljeva održivog poslovanja. Preporučuje se stoga pripremiti dva važna dokumenta: Politiku održive nabave i Strategiju održive nabave.

POLITIKA I STRATEGIJA
Polazišna točka jest Politika održive nabave. To je dokument koji viziju poslovanja transformira u operativne korake. Pojašnjava nabavne taktike i ciljeve, ključne vrijednosti poduzeća koje u pravilu definira top menadžment.

Sljedeći je dokument Strategija održive nabave. U tom dokumentu definiramo strategiju koja uključuje akcijski plan s jasnim koracima koji će omogućiti postizanje zadanih nabavnih ciljeva kroz odabir i mapiranje dobavljača u skladu s ciljevima održivosti. Ideja je da ti dokumenti budu jasni i razumljivi svima, a neke ih kompanije čak imaju spojene u jedan dokument.

KLJUČNO JE ZA NABAVU OBJEDINITI I INTEGRIRATI SVE INTERNE I EKSTERNE KORISNIKE I NJIHOVA OČEKIVANJA U JEDINSTVENU STRATEGIJU

Sljedeći je korak analizirati tržište s naglaskom na održivost. Time ustvari kreiramo listu potencijalnih dobavljača za buduće dobave. U skladu s ciljevima održive nabave dolazimo do informacija o tome koji dobavljači mogu zadovoljiti tražene kriterije u segmentu održivosti. Isto tako, važno je istražiti imaju li naši postojeći dobavljači implementirane kriterije održivosti.

Nakon što smo segmentirali nabavne kategorije u četiri grupe, s pomoću Kraljičeve matrice potrebno je napraviti analizu rizika održivosti. To znači da za svaku grupu nabavnih kategorija navedemo glavne rizike održivosti:

  • Okolišni ‒ odnose se na to kako kompanija utječe na okoliš npr. emisije CO2, odlaganje otpada, krčenje šuma i sl.
  • Socijalni ‒ odnose se na kršenje ljudskih prava, neusklađenost u segmentu zaštite zdravlja i sigurnosti i sl.
  • Upravljački ‒ vezani su uz poslovanje i politike upravljanja, npr. rodna razlika u plaćama, politika damping cijena od strane dobavljača, korupcija i sl.

Održivost u segmentu nabave prije svega se odnosi na odnos s dobavljačima i pronalaženje načina kako zajedno utjecati na: smanjenje emisija CO2, recikliranje sirovina i materijala, korištenje održivih oblika ambalaže, implementaciju solarnih izvora energije, investiranje u vlastite vjetroelektrane i sl. Naravno da takve promjene koštaju pa se tada postavlja pitanje profitabilnosti poslovanja- ide li održivost u korak s profitabilnošću?

RAZLOZI IMPLEMENTACIJE
Jedan od dobro poznatih primjera je Apple. Kada je izašao iPhone 12, mnogi su ostali iznenađeni što se u kutiji ne nalaze slušalice i punjač. Apple je objasnio da većina korisnika i ovako već ima punjače i slušalice kod kuće. Naravno da je objašnjenje izazvalo val nezadovoljstva, no nakon nekoliko mjeseci izašlo je izvješće da je Apple ovim potezom uštedio oko 6,5 milijardi USD i dosegnuo svoje ciljeve održivosti. Ovakva komunikacija imala je potpuno drugačiji efekt na kupce koji su prihvatili ovu odluku, a smanjenje troškova imalo je pozitivan utjecaj na profitabilnost.

Nedavno sam bila na konferenciji o održivosti gdje je direktor poduzeća koje je dobilo ESG nagradu, kao najbolja velika održiva tvrtka u Hrvatskoj, ispričao svoje iskustvo. Naime, njihov razlog za implementaciju održivosti nije bila zakonska regulativa, već sve veći zahtjevi njihovih ključnih kupaca. Odluka se dakle bazirala na sljedećim činjenicama: ili prihvatiti zahtjeve kupaca i ići u investicije koje održivost zahtjeva ili se pomiriti s činjenicom gubitka tih ključnih kupaca. Odluka koju su donijeli nije bila jeftina i bili su svjesni rizika, no s druge strane direktor je bio svjestan da će prije ili kasnije ove zahtjeve imati i drugi kupci.

O održivosti će se sve više pričati i pisati, zato krenite u implementaciju održivosti u svoje poslovanje jer je riječ o prilici za stvaranje konkurentske prednosti i dodane vrijednosti za vaše kupce.

Povezani članci

Najnovije objave

Gradonačelnik Rijeke obišao terminal Rijeka Gateway

Gradonačelnik Rijeke Marko Filipović sa suradnicima obišao je radove na uređenju terminala Rijeka Gateway, jedne od najvećih investicija u logističku infrastrukturu u Hrvatskoj vrijedne...