Lanci opskrbe zasad, na površini, djeluju stabilno, no to ne znači da su dugoročno otporni. Pitanje je kako će sustavi koji se oslanjaju na zastarjele modele reagirati u trenutku krize ili neočekivanog poremećaja. Možda je upravo sada pravo vrijeme da počnemo promišljati unaprijed – i ulagati u otpornost, agilnost, tehnologiju i ljude
Specijalizirani portali često donose vijesti o novim logističkim i skladišnim centrima domaćih tvrtki, implementaciji automatiziranih sustava ili promociji digitalnih rješenja za opskrbne lance. No, unatoč tim pozitivnim primjerima, ostaje ključno pitanje – znamo li zapravo na kojoj se razini digitalizacije doista nalaze lanci opskrbe u Hrvatskoj?
U studenom i prosincu 2024. godine provela sam istraživanje “Nove tehnologije i upravljanje rizicima u hrvatskim lancima opskrbe” za diplomski rad na MBA studiju Algebra Bernays Sveučilišta. Cilj istraživanja bio je dobiti jasniju sliku o stvarnom stupnju primjene novih tehnologija u hrvatskim opskrbnim lancima.
Naime, unatoč širokoj dostupnosti digitalnih rješenja, podaci o njihovoj implementaciji u praksi dosad nisu bili sustavno prikupljani. Istraživanje je bilo anketnog tipa s 236 finalnih ispitanika od čega je 67% ispitanika na menadžerskim pozicijama, a 79% odgovora je došlo iz sektora maloprodaje, proizvodnje te logistike, transporta i usluga opskrbnog lanca.
Rezultati istraživanja potvrdili su ono što stručnjaci već dugo naslućuju i često ističu na stručnim skupovima – problemi i izazovi sada postaju sve vidljiviji.
NOVE TEHNOLOGIJE
Na vrhu popisa novih tehnologija koje hrvatske tvrtke primjenjuju u lancima opskrbe nalaze se planiranje potražnje (demand forecasting) i računalstvo u oblaku (cloud computing). Takav poredak nije iznenađujući — potražnja se tradicionalno procjenjivala na temelju iskustva i intuicije, pa prelazak na analitičke alate predstavlja logičan korak naprijed. Istodobno, široka dostupnost cloud rješenja na tržištu potaknula je mnoge domaće tvrtke na digitalizaciju svojih procesa.
Iako mnoga globalna istraživanja i predviđanja navode umjetnu inteligenciju kao tehnologiju koja će sada imati veliki utjecaj na lanac opskrbe, manje od 30% ispitanika kaže da je njihova tvrtka implementirala umjetnu inteligenciju ili da tvrtka razmatra njezinu implementaciju. Kao glavna barijera navodi se trošak implementacije kao i nedostatak stručne radne snage.
Prvi zabrinjavajući podatak jest da 20% ispitanika kaže da tvrtke u kojima rade ne implementiraju ili trenutačno ne razmatraju implementaciju novih tehnologija u svom lancu opskrbe. Posljedice toga za hrvatske tvrtke mogu biti veoma značajne jer tvrtke koje ne ulažu u nove tehnologije riskiraju zaostajanje za konkurentima koji to čine.
Tvrtke koje ignoriraju digitalne tehnologije i tehnološki napredak mogu to činiti neko vrijeme, ali tržište će ih prisiliti na promjene kad-tad – ili se mijenjaj ili zaostaješ u tolikoj mjeri da je utrka za tebe gotova.
Nedostatak kvalificirane radne snage se već debelo osjeća u Hrvatskoj i ne samo u lancu opskrbe
ANALOGNI I DIGITALNI RIZICI
Interesantno je da kod procjene rizika ispitanici ne percipiraju utjecaj novih tehnologija kao jedan od najvećih rizika. U današnjem svijetu primarni rizici lanaca opskrbe su razni poremećaji u lancu opskrbe uzrokovani geopolitičkim promjenama, prirodnim katastrofama, promjenama regulatornih zahtjeva i usklađenosti s propisima i tu jednostavno nema prostora i vremena još i za procjenu rizika implementacije novih tehnologija.
Međutim, ispitanici doživljavaju utjecaj novih tehnologija na lanac opskrbe kao značajan i hrvatske tvrtke svjesne su potencijalnog utjecaja koji će nove tehnologije imati na lanac opskrbe, ali prakse upravljanja rizicima utjecaj novih tehnologija još uvijek ne doživljavaju kao neposrednu prijetnju.
Zašto je to tako? Sami ispitanici u svojim komentarima navode probleme s nedostatkom kvalificirane radne snage kao i izazovima upravljanja promjenama djelomično uzrokovanim i mentalitetom unutar tvrtki koji nije sklon uvođenju promjena.
I to je točno, samo ulaganje u nove tehnologije neće riješiti sve probleme. Moguće je imati sve moguće alate i podatke ali ako imate zastoj u odlučivanju ili probleme u internim procesima, nema te tehnologije koja to može sama riješiti bez ljudskog faktora.
Jedan od načina kako djelomično premostiti ove probleme jest suradnja s tehnološkim partnerima kako bi se poboljšale inovacije unutar organizacije. Međutim, više od četvrtine ispitanika kaže da njihove tvrtke ne surađuju s tehnološkim partnerima iako 90% ispitanika smatra upravo suradnju s tehnološkim partnerima relevantnom za tvrtku.
Gdje je tu zapelo? Zapelo je kod troška implementacije novih tehnologija i suradnje; tvrtke imaju druge prioritete. A i opet smo se spotaknuli na nedostatak kvalificirane radne snage koja može iznijeti promjene unutar tvrtke. Ili kako jedan komentar u istraživanju kaže: malo tržište, nedostatak specijaliziranih visokotehnoloških SC logističkih pružatelja usluga, nedostatak profesionalnosti na tržištu.
Hrvatske tvrtke svjesne su utjecaja novih tehnologija, no rijetko preuzimaju ulogu predvodnika promjena
I GDJE SMO SAD
Zaključak istraživanja pokazuje da su hrvatske tvrtke svjesne utjecaja koje nove tehnologije imaju na suvremeno poslovanje, no rijetko preuzimaju ulogu predvodnika promjena. Umjesto da same potiču transformaciju, često reagiraju tek kada ih na to prisile vanjski čimbenici – bilo tržišni pritisci, konkurencija ili globalni trendovi.
Nije sve tako crno, ali vrijeme je da realno sagledamo gdje smo, procijenimo svoje mogućnosti i uvedemo nužne promjene. Ključno je da svaki lanac opskrbe realno procijeni svoj trenutačni stupanj razvijenosti te razradi strategiju prilagodbe na promjene i poremećaje koji su, u današnjem okruženju, neizbježni.
Između ostalog, nediplomatskim rječnikom, prvo bi trebalo mijenjati kulturu donošenja odluka u tvrtkama. Nije rješenje odlučiti da ništa ne mijenjamo i da čekamo što se događa na tržištu pa ćemo onda reagirati.
Također, nije rješenje samo odlučiti da nam treba super ekstra nova tehnologija jer što ako je kupimo a ostanemo na istim procesima i s ljudima koji rade na stari način? Procesi su ostali isti, a očekujemo drugačiji rezultat samo zato što smo uložili nešto novca? To je isto kao kad kupite doma spravu za vježbanje, ali je koristite kao vješalicu za odjeću.
Nedostatak kvalificirane radne snage se već debelo osjeća u Hrvatskoj i ne samo u lancu opskrbe. I nije samo stvar u manjku radne snage, već i u nedostatku potrebnih vještina kod postojeće radne snage.
Ključ rješenja ovog problema nalazi se u temeljitoj analizi postojećih znanja i vještina zaposlenika unutar lanaca opskrbe, kao i u procjeni stvarnih potreba tvrtki – kako u kratkoročnom, tako i u dugoročnom razdoblju. Sljedeći logičan korak je strateško ulaganje u obrazovanje i usavršavanje. Takav pristup omogućio bi pravovremeno stjecanje specifičnih vještina potrebnih za primjenu novih tehnologija te smanjio rizik od zaostajanja u sve konkurentnijem okruženju.
Iako je Hrvatska najljepša zemlja na svijetu, još uvijek se rijetko povezuje s inovacijama i suvremenim pristupom poslovanju. Lanci opskrbe zasad, na površini, djeluju stabilno, no to ne znači da su dugoročno otporni. Pitanje je kako će sustavi koji se oslanjaju na zastarjele modele reagirati u trenutku krize ili neočekivanog poremećaja. Možda je upravo sada pravo vrijeme da počnemo promišljati unaprijed – i ulagati u otpornost, agilnost, tehnologiju i ljude.
Ana Macura
anamacurasplit@gmail.com
Supply Chain Expert
O autorici
Kao stručnjakinju za lanac opskrbe, Anu fascinira zamršeni ples logistike i uvijek je u potrazi za načinima da ga učini još boljim. Proračun i brojke smatra ključnim alatom te jako cijeni dobro strukturiranu proračunsku tablicu, iako njena prava strast leži u istraživanju novih ideja i suradnji na rješavanju najtežih izazova u lancu opskrbe. I dok za sebe kaže da tečno govori “brojke” i “proračun”, njena prava supermoć leži u prihvaćanju i analizi izazova te izgradnji boljeg i učinkovitijeg puta naprijed. Od najsitnijih dijelova poslovanja do šire slike strateškog upravljanja, Ana napreduje u optimizaciji procesa i osiguravanju da stvari dođu tamo gdje trebaju biti, na vrijeme i unutar predviđenih financijskih okvira.