Kristina Sorić, profesorica na RIT-u Croatia i direktorica tvrtke Luyouma igru Beer distribution game primjenjuje u edukaciji budućih stručnjaka i trenutnih dionika lanca opskrbe, a kako spominje riječ je o konceptu koji nas uči tome da lanac opskrbe nije samo logistika te da je u svakom lancu u prvom redu važan tijek informacija
U idealnom slučaju, lanac opskrbe bi trebao biti u stanju prilagoditi se promjenama u potražnji kupaca i osigurati optimalnu razinu zaliha, proizvodnje i isporuke. Međutim, u stvarnosti često pati od različitih poremećaja i neusklađenosti koji mogu uzrokovati gubitke, rasipanje i nezadovoljstvo kupaca, a jedan od najvećih izazova u upravljanju lancem opskrbe je fenomen koji se naziva efektom biča.
Efekt biča je pojava koja se događa u lancu opskrbe kada male promjene u potražnji kupaca na maloprodajnoj razini dovode do puno većih fluktuacija u potražnji na razini proizvođača i dobavljača. Tako narudžbe koje trgovci postavljaju dobavljačima variraju više nego prodaja kupcima. Naziv je nastao po analogiji s efektom koji nastaje kada osoba pokreće bič. Kada netko pokreće bič, mali pokreti se stvaraju blizu ručke, ali se pojačavaju prema kraju biča.
Efekt biča može imati više uzroka, kao što su složenost lanca opskrbe, grupne narudžbe, nedostatak informacija i (ne)racionalno ponašanje, a važno za ustanoviti je da svi ti uzroci dovode do pogrešnih procjena potražnje i prekomjernog ili nedovoljnog naručivanja te na koncu taj efekt ima negativne posljedice za sve sudionike u lancu opskrbe.
Istaknute su višak ili nedostatak zaliha, neefikasna proizvodnja i loša usluga kupcima, a u fokusu rješavanja tih problema je, ni manje ni više, nego komunikacija.
ISKUSTVENO UČENJE
Stjecanje dubokog razumijevanja određenih poslovnih koncepata može se dobiti kroz simulaciju. Kada je riječ o učenju o izazovima koje uzrokuje efekt biča u lancu opskrbe jedna od najprepoznatljivijih metoda je Beer distribution game, igra koja pruža korisnicima nevjerojatno vrijedan uvid u suštinske aspekte lanca opskrbe. Riječ je o simulaciji koja nije samo apstraktna igra, već alat koji ima korijene u stvarnim izazovima s kojima su se organizacije i poslovni lideri susretali tijekom vremena. Tako se kroz simulaciju na izazovima iz prošlosti uči kako izbjeći probleme u trenutku poslovanja u kojem se nalazimo danas.
Kristina Sorić, profesorica na RIT-u Croatia i direktorica tvrtke Luyouma ovu igru primjenjuje u edukaciji budućih stručnjaka i trenutnih dionika lanca opskrbe, a kako spominje riječ je o konceptu koji nas uči tome da lanac opskrbe nije samo logistika te da je u svakom lancu u prvom redu važan tijek informacija.
”Upravljanje lancem opskrbe je uravnoteženje ponude i potražnje. Ove su dvije definicije jako apstraktne za studente jer oni nemaju poslovnog iskustva. Ovisno o stupnju razvoja svjesnosti i u poslovnoj se praksi događa da dionici ne mogu jasno razlučiti što je upravljanje lancem opskrbe. Zato je Beer Game dobar alat koji procese u lancu opskrbe može približiti studentima, a dionicima u poslovnoj praksi podići svijest o potrebi integracije, koordinacije i suradnje”, rekla je profesorica Šorić.
Kroz iskustveno učenje stječu se znanja o tipičnim problemima koordinacije u procesu lanca opskrbe. Igra predstavlja simulaciju uloga gdje sudionici igraju jedni s drugima, dok je cilj zadovoljiti potražnju kupaca uz minimalne troškove zaliha i zaostataka. Ukazuje na važnost dijeljenja informacija, osobitosti upravljanja lancem opskrbe i suradnju kroz cijeli proces lanca opskrbe.
Ako se vratimo u godine iza nas, dolazimo do informacije da je igra izumljena od strane Jay Wright Forrestera na MIT Sloan School of Management 1960. godine, a bila je i jest rezultat njegovog rada na dinamici sustava.
Sastoji od četiri uloge lanca opskrbe: proizvođač, distributer, dobavljač i trgovac te četiri faze. Svaka faza ima svoju zalihu i svoju narudžbu te svaka od njih dobiva narudžbu od sljedeće faze u lancu opskrbe i isporučuje robu prethodnoj fazi u lancu opskrbe. Postoji vremenski zastoj od dva tjedna između narudžbe i isporuke robe i trošak za držanje viška zaliha i zaostataka, a cilj igre je zadovoljiti zahtjeve kupaca uz minimalne izdatke za zaostale narudžbe i zalihe.
“Sudionici u lancu uglavnom djeluju u svojim silosima ulažući napore kako bi ostvarili svoje KPI-ove, a oni su uglavnom zadani na razini odjela/radnih jedinica/funkcija. Svaki dionik “vuče” na svoju stranu bez razumijevanja da je upravljanje lancem opskrbe balansiranje između maksimizacije razine usluge i minimizacije troškova. Dakle, kad na jednom kraju dobijemo, na drugom gubimo. Zastupam stav da je rješenje je u definiranju zajedničkih KPI-ova, povezivanju i suradnji. Sve se to jako lijepo vidi kroz Beer Game’’, dodala je Šorić.
S time da ova igra naglašava važnost komunikacije slaže se i Nicolas Vandeeput, direktor tvrtke SupChains. Kako doznajemo u razgovoru sa stručnjacima, Beer game ilustrira kako male promjene u potražnji kupaca mogu uzrokovati velike fluktuacije u proizvodnji i distribuciji te je Beer game važan za dionike lanca opskrbe jer im omogućuje da shvate kako njihove odluke utječu na cijeli lanac opskrbe i kako mogu poboljšati performanse lanca opskrbe kroz bolju komunikaciju, suradnju i integraciju s ostalim fazama.
Također, svima unutar lanca pomaže da razviju vještine sustavnog razmišljanja, analize povratnih informacija i prilagodbe promjenjivim uvjetima tržišta. Dakle, ova igra nije samo zabavan alat za obuku; ona je most između teorije i prakse u lancima opskrbe. Korisna je za učenje o konceptima kao što su upravljanje zalihama, prognoziranje potražnje, planiranje proizvodnje, upravljanje odnosima s kupcima i dobavljačima, upravljanje rizicima i optimizacija lanca opskrbe.
Njezina povijest i duboko utemeljeni koncepti čine je neprocjenjivim resursom za obrazovanje i razvoj vještina u području upravljanja lancem opskrbe. Kroz Beer Distribution Game uči se iz prošlih izazova s ciljem pripreme za izazove koji se mogu naći pred lancima opskrbe danas i u budućnosti, kada će potraživanja kupaca biti još kompleksnija za predviđanje i upravljanje.