Logistika jugoistočne Europe prolazi kroz ubrzanu transformaciju: od digitalizacije i automatizacije, preko ulaska stranih radnika, do novih globalnih geopolitičkih izazova. Istovremeno, sjeverni Jadran sve snažnije jača svoju ulogu u europskim opskrbnim lancima.
O ovim promjenama razgovaramo s Peterom Ekartom, direktorom prodaje i poslovnog razvoja za jugoistočnu Europu u LN Consultu. S više od 25 godina iskustva u međunarodnim logističkim i proizvodnim sustavima, Ekart razotkriva ključne trendove, upozorava na tipične pogreške velikih sustava i otkriva zašto će sjevernojadranske luke imati presudnu ulogu u budućnosti europske trgovine.
Imate više od 25 godina iskustva u različitim segmentima lanca opskrbe. Možete li ukratko opisati svoju karijeru i izdvojiti što je najviše utjecalo na vaš profesionalni razvoj?
Nakon završetka Srednje prometne škole u Mariboru, bilo je obavezno odraditi šestomjesečnu stručnu praksu u tvrtki iz područja struke. Praksu sam odradio u podružnici renomirane austrijske kompanije, tada u vlasništvu Austrijskih željeznica, koja se bavila zbirnim prijevozom. Po završetku prakse stekao sam zvanje prometnog tehničara i tako započeo svoj profesionalni put. Više od 20 godina radio sam za velike međunarodne transportne i logističke kompanije, uglavnom u stranom vlasništvu. Vrlo brzo sam usvojio njihove poslovne navike, procese i očekivanja. Također sam imao priliku voditi logistiku jedne od najvećih prehrambenih grupacija u Sloveniji, gdje je najveći izazov bila raznolikost kompanija unutar sustava i različitost njihovih opskrbnih lanaca. Moram priznati da je, s obzirom na moja uvjerenja i očekivanja, najlakše raditi u sustavima stranog vlasništva, jer oni imaju jasnije definirane ciljeve i dugoročne vizije. Ipak, najveći izazov kod takvih organizacija, posebno većih, jest uvjerenje da će pristup “copy-paste” — koji uspješno funkcionira u mnogim zemljama sjeverne i zapadne Europe — jednako dobro funkcionirati i na Balkanu ili u istočnoj Europi. Nažalost, mnogi su se uvjerili u suprotno. Lokalni običaji, mentalitet i specifičan način poslovanja moraju se poštovati, a oni se bitno razlikuju od zemlje do zemlje.
U svom radu koristite nekoliko jezika (njemački, engleski, slovenski, srpsko-hrvatski). Kako vam ta jezična i regionalna sposobnost pomaže u poslu i komunikaciji?
Svakako je velika prednost poznavati jezik okruženja u kojem radite. Prije svega, izuzetno je važno točno razumjeti što se od vas očekuje. Posebno je to važno u, primjerice, njemačkom jeziku koji sadrži mnoga višeznačna izražavanja koja bez dobre jezične prakse mogu nekoga lako odvesti u krivom smjeru. Uz to, jezik, kao i poznavanje i poštovanje lokalne kulture, imaju veliku važnost u regiji u kojoj djelujemo te uvelike olakšavaju suradnju i komunikaciju s klijentima.
“U logistici nema kopiranja tuđih rješenja. Treba razumjeti lokalno tržište, ljude i procese te graditi sustave koji ih podržavaju.”
Koji su trenutno najveći izazovi u logistici i lancu opskrbe koje primjećujete u regiji jugoistočne Europe te na koji se način u tom smislu pozicionira LN Consult?
S obzirom na to da smo globalno djelujuća konzultantska tvrtka, imamo mogućnost kombinirati i uspoređivati dobre prakse iz različitih dijelova svijeta. Posljednjih godina vidljiv je snažan trend uvođenja strane radne snage, ne zato što je nužno jeftinija, već ponajprije zbog sve manjeg broja domaće radne snage i smanjene spremnosti na fizički rad ili preuzimanje specifičnih rizika koje logistički poslovi nose. Ako uzmemo u obzir da na tržište rada sve više ulazi mlađa generacija koja u velikoj mjeri nije navikla na fizički rad te je izrazito oslonjena na tehnologiju i digitalne alate, jasno je da će se opisi poslova, kao i očekivanja poslodavaca, morati značajno prilagoditi. Pritom se nameće pitanje koje će moderne tehnologije biti ključne i kako ih na pravi način približiti mlađoj radnoj populaciji. To je ujedno i posljedica sve veće automatizacije i digitalizacije poslovnih procesa. Starije generacije pritom se često suočavaju s izazovima, bilo zbog intenziteta promjena, bilo zbog lavine informacija i tehnologija koje oblikuju svakodnevicu. Uloga neovisnog konzultanta jest nepristrano savjetovati klijenta i podržati ga u svim izazovima projekta, zastupati njegove interese i djelovati kao poveznica između svih uključenih dionika. Zato je, kada se razmatraju interni procesi i potencijalne promjene, važno od najranijih faza uključiti sve koji će u tim procesima sudjelovati i za njih snositi odgovornost. Njihova mišljenja, prijedlozi i potrebe moraju se uvažiti pri oblikovanju novih rješenja koja bi trebala unaprijediti njihovu svakodnevnu operativu.
Kako surađujete s klijentima i u kojoj mjeri im uspijevate pomoći da optimiziraju svoj lanac opskrbe?
Sve ovisi o klijentu i specifičnim izazovima s kojima se suočava. Postoje situacije u kojima se određeni izazovi mogu riješiti kroz reviziju opskrbnog lanca (supply chain audit), dok drugi, kompleksniji projekti zahtijevaju više vremena i dublji uvid u poslovanje klijenta. To je posebno izraženo u slučajevima kada postoji želja ili plan za brzim rastom, bilo na lokalnoj ili međunarodnoj razini. Tada je potrebno analizirati i strateški planirati lokacije skladišta i distribucijskih centara (network study / geolokacija) kako bi se osigurala optimalna logistička struktura. Uvijek radimo u bliskoj suradnji s klijentom i fokusiramo se na njihove procese, jer su procesi temeljni pokretač svake uspješne optimizacije. Upravo kroz razumijevanje, prilagodbu i unaprjeđenje procesa moguće je učinkovito rješavati izazove i osigurati dugoročnu održivost opskrbnog lanca.
Je li digitalizacija i automatizacija procesa uznapredovala u zemljama naše regije ili tu ima još puno prostora za napredak?
Moram reći da je razina digitalizacije i automatizacije u regiji jugoistočne Europe danas vrlo usporediva s onom u zapadnoj Europi. U proteklih nekoliko godina regija je značajno napredovala, a snažan poticaj došao je tijekom i nakon pandemije, kada je došlo do naglog rasta e-trgovine i kada je digitalizacija morala pratiti tu dinamiku. Naravno, razina automatizacije uvijek ovisi o veličini tvrtke, njezinim procesima i stvarnoj potrebi za uvođenjem automatizacije, što ovisi o nizu faktora. Važno je naglasiti da automatizaciju treba uvoditi ondje gdje je doista potrebna, ne svugdje i ne pod svaku cijenu. Za takve odluke ključna je osoba ili tim koji ima dubok uvid u tržište automatizacije, aktualne tehnologije i trendove, ali i dovoljno objektivan pogled, bez opterećenja svakodnevnim operativnim zadacima tvrtke (tzv. poslovna sljepoća). Danas na tržištu postoji velik broj različitih automatizacijskih rješenja od brojnih proizvođača iz različitih dijelova svijeta, no nisu sva rješenja jednako prikladna za sve industrije, tvrtke ili procese. Automatizacija se mora prilagođavati procesima, a ne procesi automatizaciji.
Kako globalni izazovi, poput poremećaja lanaca opskrbe, geopolitičkih promjena i rasta troškova transporta, utječu na tržišta u jugoistočnoj Europi?
Posljednjih godina svjedočimo velikim promjenama u globalnim lancima opskrbe. Dok se u prošlosti većina poslovanja oslanjala na outsourcing, danas sve više kompanija pokušava vratiti dio proizvodnje bliže sebi ili odabrati dobavljače u neposrednoj regiji. Ipak, još uvijek postoji velika ovisnost o Aziji, osobito kada je riječ o naprednim tehnologijama i proizvodnji procesora, koji su ključna komponenta brojnih industrija. Najnoviji primjer je situacija u VW-u, koji je bio prisiljen smanjiti proizvodne smjene pa čak i prijeći na skraćeno radno vrijeme zbog ponovnog nedostatka čipova za vozila (npr. Golf). Ovakvi primjeri jasno pokazuju koliko globalni opskrbni lanci i dalje mogu biti krhki, bez obzira na napore kompanija da ih optimiziraju i učine otpornijima. S pozitivne strane, cijene kontejnerskog prijevoza značajno su pale u odnosu na razdoblje pandemije, no i dalje ostaju vrlo osjetljive na globalne poremećaje, poput promjena brodskih ruta, problema u Sueskom kanalu ili napada pirata uz obale Afrike. Istodobno, globalne krize otvaraju i nove prilike za optimizaciju. Primjerice, maloprodajni div Lidl osnovao je vlastitu brodarsku kompaniju Tailwind koja posjeduje brodove i veliki broj kontejnera. Time su osigurali kontrolu nad dijelom vlastitog opskrbnog lanca, dok preostale segmente i dalje upravljaju eksterni partneri. To je dobar primjer kako kompanija može strateški ojačati i zaštititi svoj lanac opskrbe.
Svjedočimo velikim ulaganjima u logističku i prometnu infrastrukturu u Hrvatskoj i drugim zemljama regije. Može li sjeverni Jadran u skoroj budućnosti konkurirati lukama sjeverne Europe?
Apsolutno vjerujem da može, i to vrlo uspješno. Ako pažljivije promotrimo razvoj, vidljivo je da se mnoge luke na sjevernom Jadranu ubrzano šire i povećavaju svoje kapacitete, ponajprije zahvaljujući značajnim ulaganjima stranih vlasnika. Primjerice, Luka Kopar danas je glavna regionalna luka spomenute kompanije Tailwind, koja preko nje i logističkog centra Cargo Center Graz opskrbljuje čitavu regiju jugoistočne Europe. S druge strane, sjeverozapadna europska tržišta zbog blizine i kraćih kopnenih ruta i dalje dominantno koriste luke u Njemačkoj i Nizozemskoj. Vidimo i sve izraženiji trend među brodarskim kompanijama koje prevoze automobile i rezervne dijelove iz Azije, a čija se proizvodnja nalazi u Mađarskoj, Češkoj ili Slovačkoj te koje sve više koriste blizinu sjevernojadranskih luka kako bi skratile pomorske i cestovne rute. Luka Rijeka također intenzivno širi svoje kapacitete, a uzmemo li u obzir činjenicu da tvrtka Maersk, jedna od globalno najznačajnijih brodarskih kompanija, snažno širi poslovanje s klasičnog brodarstva na segment skladišne i distribucijske logistike, tada možemo reći da je budućnost sjevernojadranskih luka izuzetno svijetla i puna potencijala.
“Automatizacija se uvodi tamo gdje je potrebna, ne svugdje. A uspjeh zahtijeva razumijevanje lokalnog mentaliteta.”
Ako se osvrnemo na prehrambeni sektor, važno je podsjetiti da ste nekada radili u Panviti, koju je preuzela hrvatska Bosqar grupa. Kako gledate na ovu akviziciju te koje su ključne logističke kompleksnosti na koje se mora obraćati posebna pažnja u prehrambenoj industriji?
Tijekom mog rada u Panviti, već smo razmatrali kompatibilnost proizvoda. To znači kako što bolje iskoristiti mogućnosti koje imam na svojoj “zemlji” i sa svojim proizvodima, te što je kompatibilno s onim što već posjedujem. Nakon mog odlaska, započela su velika ulaganja u proizvodnju voća, poput jagoda i lubenica, te povrća – prije šparoga, a sada salate i sličnog – jer Panvita grupa raspolaže velikim površinama poljoprivrednog zemljišta koje mora iskoristiti, jer neplodno zemljište ne donosi prihode. Naravno, za takve poteze potrebno je prethodno uložiti određeni kapital kako bi doprinos u narednim godinama bio značajniji, što je danas dodatno olakšano povoljnim okolnostima. Akvizicija znači konsolidaciju određenih poslova, vertikala, dobavljača, ali i kupaca. Drugim riječima, akvizicijom se mogu otvoriti nova tržišta, doći do novih dobavljača, ili se, zahvaljujući većoj kupovnoj moći, ostvariti utjecaj na dobavljače i otkupne cijene. Uzimajući u obzir da Panvita ima značajne vlastite sirovine, od pšenice do mesa, te kontrolira cijeli lanac od polja do stola ova je odluka donijela koristi svima uključenima. U prehrambenoj industriji posebno je važno održavati strogu kontrolu nad cijelim lancem opskrbe i higijenom, osobito u segmentima proizvodnje i prerade mesa. Također, treba biti oprezan prema vanjskim čimbenicima, poput raznih bolesti (svinjska ili ptičja gripa i slično), kao i prema neravnotežama u dostupnosti sirovina, što može imati velik utjecaj na konačnu cijenu proizvoda. Što se tiče logistike, ona mora pratiti i interne funkcije kao što su nabava i proizvodnja, ali i vanjske zahtjeve krajnjeg kupca ili posrednika. Kad logistički sustav može pokriti i uskladiti više vertikala ili proizvodnih linija istovremeno, to donosi dodatnu vrijednost i pozitivno utječe na profitabilnost poslovanja tvrtke. Ulaganja u logistiku su stoga neizostavna. Ako nije usklađena s industrijskim standardima, nužna je modernizacija da bi se zadržala konkurentnost i efikasnost. Nažalost, nemam uvid u trenutno stanje u Panviti, stoga se ove opće smjernice mogu primijeniti na sve tvrtke koje često štede na logistici, iako je upravo logistika jedan od ključnih faktora uspjeha u poslovanju.
Koje promjene u logistici i lancima opskrbe očekujete u sljedećih tri do pet godina u regiji jugoistočne Europe?
Predviđanja su uvijek zahtjevna, posebno jer mnogo ovisi o geopolitičkim i financijskim okolnostima u kojima će se Europska unija i cijela regija naći u nadolazećem razdoblju. Važno je imati na umu da je Europa snažno međusobno povezana, a lanci opskrbe se isprepliću na različitim razinama. Upravo zbog toga očekuje se sve veći broj zahtjeva i želja za kraćim rutama opskrbe. Ako vodeće zemlje bilježe loše rezultate, to se automatski odražava na cijelu regiju. Posebice u prehrambenoj industriji, najkraće rute i najsvježija, lokalno proizvedena hrana predstavljaju ključne zahtjeve potrošača u ovom dijelu Europe. No, uz to, vremenske i klimatske promjene kojima već svjedočimo imat će značajan utjecaj na lance opskrbe. Posebnu pažnju treba posvetiti sušnim područjima u južnoj Europi, poput Portugala, Španjolske, Italije i Grčke. U tim će regijama biti nužno razviti i implementirati učinkovita rješenja, tehnologije i prilagodbe kako bi se ublažile posljedice drastičnih klimatskih promjena i osigurala stabilnost opskrbe.